Dana 28. kolovoza 2024. spektakularnom su svečanošću u „srcu Pariza”, na glasovitoj aveniji Champs-Elysees i Place de la Concorde otvorene 17. ljetne Paraolimpijske igre na kojima je u 11 dana nastupilo oko 4400 parasportaša i parasportašica iz 168 delegacija, među kojima i 22 hrvatska predstavnika.
Prvi put u povijesti ceremonija otvaranja održala se izvan stadiona te je okupila više od 60.000 gledatelja, a hrvatsku zastavu nosili su parastolnotenisačica Anđela Mužinić Vincetić i paraplivač Dino Sinovčić.
Najviše predstavnika na ovogodišnjim Igrama Hrvatska je imala u atletici – čak deset (Deni Černi, Ivan Katanušić, Matija Sloup, Erik Fabian Kaurin, Luka Baković, Velimir Šandor, Miljenko Vučić, Marijan Presečan, Mikela Ristoski, Ivana Purkić), u para stolnom tenisu hrvatske boje branilo je četvero parasportaša/parasportašica (Anđela Mužinić Vincetić, Helena Dretar Karić, Mirjana Lučić, Borna Zohil), a troje u paraplivanju (Dino Sinovčić, Emma Mečić, Paula Novina) i bocciji (Anamarija Arambašić, Dora Bašić, Davor Komar) te po jedan u paratriatlonu (Antonio Franko) i parataekwondou (Ivan Mikulić).
Hrvatska je prije ovih Igara u svojoj vrijednoj kolekciji imala 26 medalja na ljetnim Paraolimpijskim igrama pri čemu pet zlatnih, osam srebrnih i 13 brončanih medalja. Sada s ponosom možemo reći kako su se toj kolekciji pridružile još četiri medalje čime je brojka zaokružena na 30.
Hrvatski medaljaši
Prvu hrvatsku medalju dočekali smo sedmog dana natjecanja kada je paraatletičar Luka Baković osvojio broncu u bacanju kugle u kategoriji F46 te s rezultatom od 16,27 metara, što je bilo za 23 cm bolje od njegova najboljeg dosadašnjeg rezultata, postigao i novi osobni rekord.
„Sretan sam i zadovoljan, loše sam ušao u natjecanje, ali sam se dizao iz serije u seriju. Mogao sam baciti možda još i malo bolje, ali moram biti zadovoljan, pao je osobni rekord”, kazao je Luka sa smiješkom.
Za Luku Bakovića, koji je rođen bez lijeve šake, ovo su prve Paraolimpijske igre. Zanimljivo, sa 16 godina bio je europski i svjetski prvak u parataekwondou u kategoriji do 75 kg, međutim nakon što su ukinuli njegovu klasifikaciju prebacio se u atletiku.
Dva dana kasnije „pala” je i prva zlatna medalja, a osvojila ju je parastolnotenisačica Anđela Mužinić Vincetić u kategoriji WS3 nakon što je u finalnom susretu nakon dramatičnih pet setova pobijedila Koreanku Jiyu Yoon što su hrvatski gledatelji mogli pratiti na drugom programu Hrvatske radiotelevizije. Najveći je to Anđelin uspjeh u karijeri, a ranije je imala osvojene dvije paraolimpijske medalje u ekipnom dijelu natjecanja zajedno s Helenom Dretar Karić – srebro u Rio de Janeiru (2016) te broncu u Tokiju (2020).
„Bilo me strah sanjati zlato, znala sam da imam kvalitetu jer sam druga na ljestvici. Sada je sve gotovo, mirna sam i spokojna, sada se samo pitam znaš li što si osvojila?” kazala je Anđela nakon meča.
Već idući dan, koji je ujedno bio i posljednji dan natjecanja u Parizu, hrvatska se zastava vijorila čak dva puta na pobjedničkom postolju. Najbolji hrvatski paraplivač Dino Sinovčić osvojio je treće mjesto u finalu discipline 100 metara leđno u kategoriji S6 obranivši tako broncu iz Tokija. Sinovčić je u finalu isplivao vrijeme 1:15.73, a brži od njega bili su tek Kinezi Hong Yang s 1:14.31 i Jingang Wang s 1:15.16.
„Presretan sam i prezadovoljan, sve se posložilo kako treba. Nije moglo biti drukčije s obzirom na količinu truda i rada. Od studenog sam preko 200 dana bio izvan Splita i znam koliko je uloženo u ovu medalju”, kazao je Dino nakon dodjele medalja te dodao:
„Bilo je fenomenalno, posebno što su na tribinama bili moji roditelji, prijatelji, što mi je dalo dodatnu snagu i motiv. Izvuklo je maksimum iz mene. Sada se treba malo odmoriti i okrenuti Los Angelesu. Godine su za sada samo broj, još uvijek mogu, dobro se osjećam i guštam. Onog trenutka kada osjetim da to nije to, prvi ću podignuti ručnu.”
Svega nekoliko sati nakon što je Dino Sinovčić „doplivao” do bronce na 100 m leđno, za sjajnu završnicu pariških igara za hrvatski parasport pobrinuo se Deni Černi osvojivši srebro u bacanju kugle u kategoriji F33 s novim osobnim rekordom od 12,18 m.
„Ovo je najveći trenutak u mojoj karijeri, presretan sam. Brončana medalja iz Tokija bila je za mene, a ovo je srebro za moje roditelje, mog trenera, prijatelje i za moje Grubišno Polje”, kazao je Deni nakon uspjeha karijere.
Nakon uzbudljivih 11 parasportskih dana u Parizu, došli smo i do svečane ceremonije gašenja paraolimpijskog plamena čime je označen službeni kraj Paraolimpijskih igara.
Za razliku od spektakularne svečanosti otvaranja u „srcu” Pariza, završni je „party”, baš kao i na nedavnim Olimpijskim igrama, održan na Stade de Franceu pred 64.000 gledatelja.
„Večeras nitko ne želi da ove Igre završe, ali ovaj ćemo trenutak pamtiti do kraja života. Srušili smo mnoge rekorde, ali predlažem da srušimo još jedan. Zamolit ću vas da date najglasnije, najluđe, najduže ovacije u svom životu ovim paraolimpijskim sportašima”, poručio je predsjednik Organizacijskog odbora Tony Estanguet izazvavši ovacije na tribinama te dodao:
„Zahvaljujući vama, svi su vidjeli kako izgleda inkluzivan svijet. Pokrenuli ste ovu paraolimpijsku revoluciju i sada više nema povratka.”
Doček hrvatskih paraolimpijaca i paraolimpijki održan je u ponedjeljak, 9. rujna 2024. u prostoru Zračne luke Franjo Tuđman uz prisutnost brojnih navijača, prijatelja parasporta te predstavnika medija.
A sada, nakon malo odmora, krećemo svi zajedno ususret Paraolimpijskim igrama u Los Angelesu 2028.
Izvor: Hrvatski paraolimpijski odbor
